Sukob interesa u svom generalnom značenju uključuje sukob između javne dužnosti i privatnog interesa javnog službenika u okviru kojeg interes koji javni službenik ima kao privatno lice može nekorektno uticati na izvršavanje njegovih službenih dužnosti i odgovornosti. Sukob interesa može značajno uticati na percepciju korupcije i dovesti do narušavanja povjerenja građana u rad javnih organa.

Organisation for Economic Co-operation and Development (OECD) definiše sukob interesa kao situaciju koja uključuje sukob između javnih dužnosti i privatnih interesa javnih zvaničnika, u kojima javni zvaničnik ima privatni interes koji može neprimjereno uticati na učinak njegovih zvaničnih dužnosti i obaveza.

OECD također prepoznaje tri pojavna oblika sukoba interesa:

• Stvarni sukob interesa – uključuje sukob između javnih dužnosti i privatnih interesa javnih zvaničnika, u kojima javni zvaničnik ima privatni interes koji može neprimjereno uticati na učinak njegovih zvaničnih dužnosti i obaveza.

• Prividni sukob interesa – postoji u situacijama kada se čini da privatni interes javnog zvaničnika može neprimjereno uticati na učinak njegovih dužnosti, ali se istinski to ne dešava.

• Potencijalni sukob interesa – postoji kada javni službenik ima privatne interese koji su takvi da bi do sukoba interesa došlo ako bi se službenik u budućnosti uključio u relevantne (tj. konfliktne) službene odgovornosti.

Između sukoba interesa i korupcije se, naravno, ne može staviti znak jednakosti. Naime, korupcija zahtjeva određeni oblik dogovora između dvije ili više strana i određeni vid podmićivanja, isplate, favorizovanja ili koristi. S druge strane, sukob interesa se javlja u slučaju kada se pojavi mogućnost da određeno lice stavi svoj privatni interes ispred javnog interesa i svojih dužnosti. Također, korupcija je regulisana krivičnim zakonodavstvom, dok sukob interesa može, ali i ne mora da bude posebno krivično djelo već se više nalazi u sferi etike i kodeksa ponašanja izabranih zvaničnika, savjetnika, nosilaca izvršne vlasti, i naravno, javnih službenika.

Sukob interesa i javne nabavke

Zakon o javnim nabavkama (u daljnjem tekstu: Zakon), u članu 52. definiše sukob interesa u javnim nabavkama. Sukob interesa između ugovornog organa i privrednog subjekta obuhvata situacije kada predstavnici ugovornog organa, koji su uključeni u provedbu postupka javne nabavke ili mogu utjecati na rezultat tog postupka, imaju, direktno ili indirektno, finansijski, privredni ili bilo koji drugi lični interes koji bi se mogao smatrati štetnim za njihovu nepristranost i nezavisnost u okviru postupka, a naročito:

1. ako predstavnik ugovornog organa istodobno obavlja upravljačke poslove u privrednom subjektu;
2. ako je predstavnik ugovornog organa vlasnik poslovnog udjela, dionica odnosno drugih prava na osnovu kojih učestvuje u upravljanju, odnosno u kapitalu toga privrednog subjekta sa više od 0,5 %.

Predstavnikom ugovornog organa u tom smislu smatra se:

1. rukovodioc, te član upravnog, upravljačkog i nadzornog organa ugovornog organa;
2. član komisije za javnu nabavku;
3. druga osoba koja je uključena u provođenje ili koja može utjecati na odlučivanje ugovornog organa u postupku javne nabavke.

Ugovorni organ je u postupku javne nabavke dužan preduzeti neophodne mjere kojim će otkloniti postojanje sukoba interesa. Ugovorni organ internim aktom reguliše pitanje davanja izjave o sukobu interesa u kojem će definisati obavezu davanja izjave za sva lica obuhvaćena ovom odredbom, formu izjave, kao i način i rokove prijave promjene činjenica za navedena lica.

Ugovorni organ, na osnovu izjava svojih predstavnika:

• na svojim internet stranicama objavljuje popis privrednih subjekata s kojima je predstavnik ugovornog organa, ili s njim povezane osobe, u sukobu interesa ili obavještava da takvi subjekti ne postoje, te isti ažuriraju bez odgađanja ako nastupe promjene (ako ugovorni organ nema vlastite internet stranice, popis objavljuje na internet stranici osnivača),
• u tenderskoj dokumentaciji o nabavci za pojedini postupak javne nabavke navodi popis privrednih subjekata s kojima je predstavnik ugovornog organa u sukobu interesa ili navodi da takvi subjekti ne postoje.

Također, neophodno je stvaranje organizacijske kulture koja neće tolerisati sukob interesa.  Potrebno je osigurati primjenu pravila u radnom okruženju, čime bi se uveo efikasan nadzor i rješavanje situacija u kojima dolazi do sukoba interesa. U tom kontekstu, ugovorni organi trebaju internim aktom riješiti pitanja koja se tiču sukoba interesa. Takav interni akt treba:

• identifikovati rizična područja u kojima postoji mogućnost za sukob interesa,
• osigurati jasan i realan opis onih okolnosti i odnosa koji dovode do situacija u kojima se pojavljuje sukob interesa,
• uspostaviti postupanje za identifikaciju, prevladavanje i rješavanje situacija u kojima se pojavljuje sukob interesa,
• uspostaviti jasna pravila o tome šta se očekuje od zaposlenih u slučajevima sukoba interesa.

Odredbe člana 52. Zakona se na odgovarajući način primjenjuju i na povezane osobe predstavnika ugovornog organa i to na srodnike po krvi u pravoj liniji ili u pobočnoj liniji do trećeg stepena, srodnike po tazbini do drugog stepena, bračnog ili vanbračnog druga, bez obzira na to da li je brak prestao, te usvojitelje i usvojenike.

Na postojanje sukoba interesa nema uticaja prenos udjela u vlasništvu na drugu osobu ili posebni organ (povjerenika – punomoćnika) koji će kao povjerenik u ostvarivanju članskih prava i udjela u društvu djelovati u svoje ime, a za račun dužnosnika u skladu sa posebnim propisima o sprječavanju sukoba interesa.

Pored odredbi o sukobu interesa koje se odnose na rukovodioce, članove upravnog, upravljačkog i nadzornog organa ugovornog organa, članova komisije za javnu nabavku i drugih osoba koje su uključene u provođenje postupka ili koja može utjecati na odlučivanje ugovornog organa u postupku javne nabavke, Pravilnik o uspostavljanju i radu komisije za nabavke („Službeni glasnik BiH“, br. 103/14 i 49/23) sadrži posebne odredbe o sukobu interesa za članove komisije. Naime, član 7. pomenutog Pravilnika propisuje da prilikom imenovanja komisije, ugovorni organ vodi računa da u komisiju ne imenuje osobe koje bi mogle biti u direktnom ili indirektnom sukobu interesa koji je u vezi s konkretnim postupkom javne nabavke. U komisiju ne mogu biti imenovane odgovorne osobe koje na bilo koji način donose odluke vezane za postupak javne nabavke ili iste odobravaju. Obaveza je člana komisije da tokom cijelog postupka nabavke prijavi postojanje mogućeg sukoba interesa ugovornom organu radi isključenja iz daljnjeg rada komisije i imenovanja zamjenskog člana. Prije početka rada, svaki član komisije, sekretar i stručnjak angažovan izvan ugovornog organa, potpisuje izjavu o nepristranosti i povjerljivosti, te nepostojanju sukoba interesa, u skladu s članom 11. Zakona, odnosno da je upoznat sa odredbama člana 52. Zakona – da je upoznat sa obavezom da je tokom cijelog postupka rada u komisiji dužan prijaviti mogući sukob interesa i tražiti isključenje iz rada komisije. Ukoliko neko od imenovanih članova komisije ili sekretar utvrdi da zbog mogućeg sukoba interesa nije podoban za učestvovanje u određenom postupku javne nabavke, dužan je o tome obavijestiti ugovorni organ i s obrazloženjem zatražiti izuzeće – u tom slučaju se imenuje zamjenski član komisije.

Ono što Zakon ne prepoznaje su sankcije koje bi tretirale situacije ukoliko ugovorni organ i predstavnici ugovornog organa ne postupe na način propisan Zakonom. Ono što je nesporno u Zakonu je da, ugovor koji je zaključen u suprotnostima sa odredbama koje se tiču sukoba interesa, ništav. Naime, ništav ugovor je onaj ugovor koji je zaključen protivno propisima, običajima, javnom poretku i moralu. Ništav ugovor ne proizvodi nikakvo pravno dejstvo. U tom kontekstu, ugovor o javnoj nabavci sklopljen protivno odredbama ovoga člana Zakona, je, kao što je već navedeno, ništav ugovor.

Zakon također navodi da je ugovorni organ dužan odbiti zahtjev za učešće/ponudu u postupku javne nabavke ako je kandidat/ponuđač nudio mito ili učestvovao u bilo kakvim radnjama koje za cilj imaju korupciju u predmetnoj javnoj nabavci. Ugovorni organ obavještava u pisanoj formi ponuđača o odbijanju takvog zahtjeva/ponude, te o razlozima odbijanja. U konkretnoj primjeni Zakona, svaki kandidat/ponuđač dužan je uz ponudu dostaviti pisanu izjavu ovjerenu kod nadležnog organa da nije nudio mito niti učestvovao u bilo kakvim radnjama koje za cilj imaju korupciju u predmetnoj javnoj nabavci, čija forma je propisana od strane Agencije za javne nabavke BiH (Uputstvo o pripremi modela tenderske dokumentacije i ponuda – „Službeni glasnik BiH”, br. 90/14 i 20/15).

Ponuđačima su, također, zabranjeni sporazumi, ugovori, pojedine odredbe sporazuma ili ugovora, zajednička djelovanja, izričiti i prećutni dogovori privrednih subjekata koji za cilj i posljedicu imaju sprječavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišne konkurencije na relevantnom tržištu, a koji se odnose na:

• direktno ili indirektno utvrđivanje kupovnih i prodajnih cijena ili bilo kojih drugih trgovinskih uslova,
• ograničavanje i kontrolu proizvodnje, tržišta, tehničkog razvoja ili ulaganja,
• podjelu tržišta ili izvora snabdijevanja,
• primjenu različitih uslova za identične transakcije s drugim privrednim subjektima, dovodeći ih u nepovoljan položaj u odnosu na konkurenciju,
• zaključivanje takvih sporazuma kojima se druga strana uslovljava da prihvati dodatne obaveze koje po svojoj prirodi ili običajima u trgovini nisu u vezi sa predmetom sporazuma.

Konkurencijsko vijeće Bosne i Hercegovine pokreće postupak po službenoj dužnosti ili na osnovu zahtjeva stranke. Zahtjev za pokretanje postupka pred Konkurencijskim vijećem Bosne i Hercegovine može podnijeti svako privredno ili fizičko lice koje za to ima pravni ili ekonomski interes, privredne komore, udruženja poslodavaca ili privrednika, udruženja potrošača i organi izvršne vlasti.

Zaključno

U nastojanjima za etičkim ponašanjem, integritetom i poštenim poslovanjem, zaposleni:

• će tretirati privredne subjekte na jednak način,
• neće tražiti, niti primati „ličnu korist“,
• će čuvati povjerljivost osjtljivih informacija,
• će manifestovati najviše standarde profesionalnosti,
• će poslovati sa privrednim subjektima na pošten i nepristrasan način, koji neće dozvoljavati sukob interesa,
• će davati svim privrednim subjektima i ponuđačima iste informacije i jednake mogućnosti.

Dakle, zaposleni u javnim nabavkama su odgovorni da djeluju pošteno i nepristrasno, da budu svjesni da aktivnosti u vezi s javnim nabavkama predstavljaju „služenje javnom interesu“ i da, stoga, treba da uživaju povjerenje javnosti. Zaposleni se ne trebaju upuštati ni u kakav privatni posao ili aktivnost koja bi se smatrala ili bi mogla da se smatra konfliktom između ličnog interesa i interesa organizacije. Prihvatanje etičkog pristupa je važno zato što su koncepti integriteta, poštenja i odgovornosti ključna očekivanja u javnim nabavkama.