Imajući u vidu ozbiljnost posljedica u vezi sa primjenom člana 5. stav (3) Zakona o javnim nabavkama „Službeni glasnik BIH“, br. 39/14 i 59/22) – u daljem tekstu: Zakon, uputnim se čini dati sljedeće savjetodavno mišljenje Agencije za javne nabavke Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Agencija):

Članom 92. stav (3) Zakona utvrđene su nadležnosti Agencije. Član 5. stav (3) Zakona određuje da u slučaju da neku od djelatnosti definiranih u ovom članu obavlja više privrednih društava koja nisu obuhvaćena st. (1) i (2) ovog člana, Konkurencijsko vijeće Bosne i Hercegovine, na zahtjev Agencije, a po zahtjevu odnosnog ugovornog organa, ocijenit će da li je relevantno tržište za datu djelatnost otvoreno za konkurenciju. U slučaju da je odlukom Konkurencijskog vijeća Bosne i Hercegovine to relevantno tržište proglašeno otvorenim za konkurenciju, privredno društvo koje obavlja konkretnu djelatnost nije obavezno primjenjivati ovaj zakon za obavljanje te djelatnosti. Iz ove odrednice, a i iz ukupnosti odredbe člana 5. stav (3) Zakona, mišljenja smo,  kao da proizilazi da se proglašavanje relevantnog tržišta otvorenim za konkurenciju, u skladu sa članom 5. stav (3) Zakona, kao posebnog, a i kasnije donesenog zakona, u odnosu na Zakon o konkurenciji („Službeni glasnik BiH“, br. 48/05, 76/07 i 80/09) – u daljem tekstu: ZOK, treba vršiti odlukom Konkurencijskog vijeća Bosne i Hercegovine, a ne mišljenjem, kao što je to slučaj. Naime, da je zakonodavac smatrao da je za proglašavanje relevantnog tržišta otvorenim za konkurenciju, u skladu sa članom 5. stav (3) Zakona, dovoljan akt u rangu mišljenja, to bi, vjerovatno, tako i bilo navedeno. Međutim, zakonodavac je u Zakonu, u članu 5. stav (3) naveo da je za proglašavanje relevantnog tržišta otvorenim za konkurenciju potrebna odluka Konkurencijskog vijeća BIH, a ne mišljenje. Na ovom tragu čini se da korespondira i prva rečenica člana 5. stav (3) Zakona u kojoj se navodi institut „zahtjeva“, u vezi kojeg se (druga rečenica) onda donosi „odluka“. Stoga je vrlo opravdano da se o takvim zahtjevima iz člana 5. stav (3) Zakona odlučuje odlukom, u skladu sa propisima o općem upravnom postupku u BIH (Zakon o upravnom postupku BIH), prema kojem su odluke, kao upravni akti, koje donose organi uprave Bosne i Hercegovine i pravne osobe koje imaju javna ovlaštenja u okviru svog djelokruga, a koja primjenjuju pravila upravnog postupka (čl.1.):  rješenje (čl.: od 193.-209b.) i zaključak (čl.: 210.-212.). Ukoliko ZOK, kao ranije donesen zakon u odnosu na Zakon, ne sadržava odredbu/odredbe da se o zahtjevu iz članka 5. stav (3) Zakona, tj. proglašavanju relevantnog tržišta otvorenim za konkurenciju, treba donijeti odluka u smislu pravila iz Zakona o upravnom postupku BIH, a ne mišljenje, jer tako ne nalaže Zakon (Zakon nalaže odluku), onda se čini uputnim da je trebalo da Konkurencijsko vijeće BIH pokrene inicijativu za odgovarajuće izmjene i dopune ZOK i njegovo usaglašavanje sa članom 5. stav (3) Zakona. Koliko je vidljivo ova nadležnost za inicijativu je propisana članom 25. stav (1) tačka h) ZOK, a sve da bi se moglo zakonito i pravilno primjeniti svoju nadležnost iz člana 5. stav (3) Zakona. Institut „odluke“ koji se navodi u članu 5. stav (3) Zakona čini se da nije propisan bez razloga, obzirom da takva odluka može proizvesti činjenicu izuzimanja od primjene Zakona, a ukoliko se radi o odluci jednog organa kakvo je Konkurencijsko vijeće BIH, donesenoj u skladu sa Zakonom o upravnom postupku BIH (prema svemu čini se da bi se moralo raditi o rješenju, kojim se meritorno odlučuje o zahtjevu, a ne o zaključku kojim se upravlja postupkom), onda u vezi takve odluke mora postojati i propisan mehanizam pravne zaštite. Navedeno u slučaju instituta „mišljenja“ se čini da izostaje, te je stav da to nije bila intencija člana 5. stav (3) Zakona, obzirom na ozbiljnost posljedica, odnosno mogućnost izuzimanja od primjene Zakona. S tim u vezi, naglašavamo da je članom 5. stav (3) Zakona utvrđeno da Konkurencijsko vijeće BiH donosi odluku da li je relevantno tržište otvoreno za konkurenciju, a ne mišljenje, jer isto ne može biti osnov za izuzeće od primjene Zakona.

Preuzeto sa: https://www.javnenabavke.gov.ba/bs-Latn-BA/news/356/clan-5-stav-3-zakona-o-javnim-nabavkama-savjetodavno-misljenje