Koliko je (ne)popunjavanje nacrta ugovora bitno za valjanost ponude

Sastavni dio svake tenderske dokumentacije predstavlja i nacrt ugovora ili okvirnog sporazuma. To je onaj aneks koji se obično nalazi na kraju TD i u kojem provjeravamo na šta ćemo se tačno obavezati ukoliko završimo kao najpovoljniji ponuđač na kraju postupka.

I ništa oko toga ne bi bilo sporno da se u posljednje vrijeme nije povećao broj neprihvatljivih ponuda i broj žalbenih postupaka, a sve zbog dileme vezano za popunjavanje nacrta ugovora / okvirnog sporazuma podacima iz svoje ponude.

Strogo gledajući zakonske i podzakonske propise iz oblasti javnih nabavki u BiH jasno je da obaveza popunjavanja nacrta ugovora/okvirnog sporazuma ne postoji. Ponuđači su dužni isti potpisati. Ali šta ćemo onda sa situacijom kada ugovorni organi “postrože” uvjete TD navodeći da su ponuđači obavezni ugovor potpisati, opečatiti i popuniti u skladu sa detaljima svoje ponude? E onda na snagu stupa uobičajeni postulat iz oblasti javnih nabavki:“Ponuđači su dužni držati se zahtjeva iz tenderske dokumentacije kako bi njihova ponuda bila prihvatljiva”. No, nisu rijetki slučajevi da se dese omaške (drugima, nama ne naravno) i da se propusti popuniti nacrt ugovora te ponuda bude neprihvatljiva. I onda se ponuđači okreću ka žalbama navodeći da prema Uputstvu za pripremu modela tenderske dokumentacije i ponuda, član 9, stav (2), tačka (g) prijedlog ugovora ili okvirnog sporazuma mora biti samo potpisan. Član 9, stav (2)” Ponuda sadrži: …. g)potpisan prijedlog ugovora ili okvirnog sporazuma, ako je sastavni dio tenderske dokumentacije”.

U odbranu ponuđača koji su poslali ponude propuštajući unijeti podatke iz svoje ponude u nacrt ugovora/okvirnog sporazuma, a to je traženo tenderskom dokumentacijom, govori određen broj stavova Ureda za razmatranje žalbi BiH te Suda BiH koji kažu da postupci javne nabavke jesu strogo formalni postupci, ali da ponudu čini neprihvatljivom situacija kad se neki traženi dokument uopšte ne dostavi, a da je neprihvatljivom ne može činiti situacija kad dokument koji je dostavljen ima određeni formalni nedostatak.

I onda se mnogi u žalbama krenu pozivati na to, a onda se dese nove žalbe i nove situacije i dođemo do nove Presude Suda BiH (S 1 3U036219 20 U) gdje je slična situacija tumačena malo drugačije. Naime, ponuđač je propustio u nacrt ugovora unijeti podatke iz svoje ponude, one podatke koji se odnose na cijenu i ugovorni organ je ponudu odbacio kao neprihvatljivu. Ponuđač se žalio i predmet je nakon razmatranja na Uredu za žalbe otišao i na Sud BiH gdje se vodio upravni spor. Sud je tužbu odbio i utvrdio da je ugovorni organ dobro postupio kad je odbacio ponudu ponuđača koji je propustio u nacrt ugovora unijeti podatke o cijeni iz svoje ponude, iako je unio u nacrt ugovora sve ostale podatke.

Sud je utvrdio:“S tim u vezi, ovo sudsko vijeće napominje da cijena predstavlja bitni element ugovora u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima FBiH, što znači da se ne radi samo o običnom odstupanju, npr.propustu da se upiše broj službenog glasnika i slično da bi se takvo propuštanje u suštini moglo smatrati greškom koja bitno ne utječe na postupak. Takav propust bi se mogao smatrati propustom koji ne treba cijeniti strogo formalno…. S tim u vezi, tuženi je pravilno ocijenio da se ne radi o nebitnom propustu, kada je u pitanju cijena Nacrta ugovora.”

Jasno je, dakle, da svaki propust nije isti i da se detaljima i dalje treba posvećivati pažnja. Kreirati ponude savršeno i bez ijednog nedostatka je ono što mi obezbjeđujemo u svakom novom tenderu. Zašto sebi komplikovati život žalbenim postupcima kada se sve to može izbjeći pravilnim sačinjavanjem ponude je osnovni postulat kojim se vodimo.

I da, ostaje opet ono da bismo mogli dugo razmatrati zašto uopšte postavljati kao uslov TD popunjavanje nacrta ugovora, zašto pooštravati kriterije, zašto komplikovati ionako dovoljno komplikovane postupke javnih nabavki … ali to, možda, nekom drugom prilikom.

Više tekstova pročitajte: OVDJE